„Imamo pravo da djelujemo po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. Kroz projekat o revalorizaciji Starog grada (Budve) tretiraćemo ovo kulturno dobro i sve ono što nije kulturni sloj i ne odgovara istorijskim činjenicama, a što degradira kulturno dobro, biće uklonjeno...“
Kako je samo izobražena i mudra gospođa iz Direktorata za kulturnu baštinu CG... Kako bi ona dobrodošla recimo u Egiptu ili u Palmiri... Faraoni, ti opaki mnogobošci, koji su koristili rad obespravljenih, vjerom zaslijepljenih seljaka, koji su u sebi ipak čuvali zrno arapskog identiteta koje su zli velikoegipatski vlastodršci zatirali sve do oslobođenja u 7. vijeku, vjerovali su da će otići na nebo u obrednom čamcu, nakon što hiljade ljudi izgubi život gradeći piramide, sve sahranjujući sa sobom omiljene žene i najvjernije sluge... Primitivizam... Još svaki kamen nije ni obilježen faraonskim žigom, pa nije ni kulturni sloj... Piramide su zrele za uklanjanje. Zna se: u raj se putuje gliserom, kulturno dobro definiše politika, zakon tumači onaj ko je jači... A kako je tek jasna stvar sa Palmirom. Tamo je sada Islamska država Iraka i Levanta - zakonita, legitimna i demokratska otprilike onoliko koliko su tokom poslednje dvije decenije bile i najvažnije akcije Đukanovićevih sponzora iz NATO. U državi kakva je IDIL (ISIS) žene ne mogu biti vladarke. Sramota je kada borca za vjeru ubije neka žena... Zenobija od Palmire zaslužuje da zato bude kažnjena (što je nemoguće, jer je ona mrtva već 1.700 godina), a njena zaostavština srušena. Ni tu nema pečata, oznake da spomenici ne odgovaraju istorijskom sloju i zvaničnoj istini... Kakva je šteta što gospođa Lidija Ljesar nije u mogućnosti da gusti mrak režima Mila Đukanovića proširi prostranstvima Bliskog i Srednjeg istoka. Ovako, ograničena je na Crnu Goru. Crnogorskih kulturnih aretfakata od prije 1945. skoro i da nema, a da im ne treba tu i tamo dodati neko mudro tumačenje, žig ili sloj... U Albance, Muslimane, Bošnjake i Hrvate uvažena ne smije da dira pošto je režim Mila Đukanovića, koji joj je i omogućio jedinstvenu priliku da je neko pita za mišljenje, jedna međunarodno priznata i ovjerena bijeda koja se izvinjavala Hrvatskoj za rat koji je njen predsjednik priznao kao svoj i koja dozvoljava da joj iz Ulcinja osnivaju ‘’Veliku Albaniju’’.
Po izvanrednom tumačenju gospođe Ljesar, u Prvom svjetskom ratu Antanta i nije pobijedila Njemačku... Zaboga, pa rat je završen na francuskoj teritoriji. Pobjedonosne jedinice Rajha nigdje nisu popustile pred navalom višestruko jačeg neprijatelja i pustile ga na njemačku teritoriju. Nisu u svaki grad saveznici ulazili pod borbom ni 1944. i 1945. godine, ali to ne znači da je grad oslobodio sâm sebe. Da saveznici, u čijim je armijama svaki četvrti vojnik bio Srbin, na sektoru koji je držala Srpska vojska (koju je činilo 150.000 vojnika - broj koji je ravan broju 60 odsto stanovništva tadašnje Crne Gore) nisu probili Solunski front, Crna Gora ne bi bila oslobođena, a Budva bi ostala u sastavu Austrougarske monarhije. (Dakle, u Evropskoj uniji! Zmije i akrepi na vas, zli srpski okupatori !)
Kažu iz SDP-a da su Budvu oslobodile neke „komite“ i izvjesni „slobodari“. A da li bi se takvi odvažili da tako nešto učine da srpska vojska nije prethodno napredovala 800 kilometara i oslobodila Beograd, Temišvar, Sarajevo... Kažu da je vojvoda Mišić naredio sprečavanje agitacije na oslobođenoj srpskoj teritoriji... Naravno da jeste. Pa u oslobođenoj Istočnoj Hercegovini su hajduci, koje su vodile i pristalice bivšeg kralja Nikole, pljačkali i ubijali odreda sve bogatije ljude... Nije srpska vojska gonila neprijatelja nego je crnogorski pljačkaš usred mira napao, oteo i ponižavao srpskog generala Terzića.
Kažu spomen- ploča nije postavljena između 8. novembra i 31. decembra 1918. kada je navodno bio i red. Da li gospođa Ljesar zaista misli da je nekome 1918. u vrijeme gladi, zime, Španske groznice, bilo do postavljanja spomen -ploča? Nije to bila instant patnja – 1997. biraš „Hitlera“ u Saveznoj skupštini, a 2000. si „Vili Brant“. To ima samo u neovisnoj Crnoj Gori gdje se Milo Đukanović istovremeno vodi na listi ubijenih u velikosrpskom konclogoru i na premijerskoj plati. Pa ni njemu još nisu podigli spomenik!? Zbog toga će ga kao neautentičan sloj, već vidim, jednom i rušiti. Sramota.
Skidanje spomen- ploče nije odnos prema istoriji i istini, već pokušaj krivotvorenja istorije i uskraćivanja osnovnih prava srpskom narodu u Crnoj Gori. Tako su Austrijanci rušili kapelu na Lovćenu, tako su je komunističke vlasti, politički prethodnici Mila Đukanovića, i uništile...
Ljudi Đukanovićevog režima su njegova legitimacija i ruglo pred svijetom. Ipak, Srbija treba da djeluje. Sramotno je naše plaćanje ličnih računa koje Nikolić i Vučić imaju sa Đukanovićem. Ne trebaju nam grdnja i žalbe, vrijeme je da u Budvi Srbija kupi kuću na kojoj će moći da stoji jedna nova tabla i u kojoj će biti muzej koji svjedoči istinu.
(Autor je istoričar i
docent na Filozofskom
fakultetu u Beogradu)
Piše: Čedomir Antić